Milačić: Kosovo, duša našeg neba /video/

© Foto : Sputnjiku ustupio Marko MilačićMarko Milačić
Marko Milačić - Sputnik Srbija
Pratite nasTelegram
„Kosovo je duša našeg neba. A duša se ne može oteti“, rekao je Marko Milačić, predsednik Prave Crne Gore, povodom 16 godina od pogroma nad Srbima na Kosovu i Metohiji.

Milačićevo obraćanje prenosimo u celosti:

„Danas se navršava šesnaest godina od martovskog pogroma kosovskih Srba. Martom 2004. godine, vatrom i dimom kroz prozore Pravoslavnih crkava, na Kosovu opet su lomili Pravoslavlje. Opet plamen. Opet plač. I opet nepravda.

Moderna, svjetska demokratija još jednom je pokušala da, tjerajući istinski narod Kosova i Metohije, od teritorije Kosova stvori prostor sile.

Da protjera Srbe koji su, nakon 1999.godine, tvrdoglavo ostali u okupiranoj zemlji svoje slobode, pa da proglasi Kosovo kao zemlju nad kojom više ne postoji Bog.

Sa Kosovom i Metohijom počelo je evropsko i američko sprovođenje paketa mjera, samo za Kosovo smišljenih takozvanih ljudskih prava, počela je nova era okupacije tuđih zemalja i naroda.

Kasnije, kosovskim primjerom, u takvim zemljama, svjetska moć dolazila je da traži demokratiju, a redovno je nalazila naftu.

Na Kosovu su naišli na Boga.

Boga koji tu bivstvuje vjekovima unazad, Boga za nauk i putokaz demokratije neba, da Kosovo nije teritorija već naša duša ovozemaljskog i onozemaljskog svijeta.

A duša se ne može oteti.

Napravili su projekat za zemlju, ali duša-zemlja neće da ga primi. Na Kosovu odjekuju samo crkvena zvona, a demokratija ćuti.

Bolovao je srpski, kosovski narod Pravoslavnom krstu vjekovima namijenjeno zlo, toliko dugo da je nepravda postala njegova pravda, a tuđe nasilje oružje za odbranu Hrista, jer je na baš takvom, kosovskom krstu, razapinjan Isus Hrist. Da dok ga svi izmučenog gledaju, dok kao divljački lomljen i bacan krst crkve Svetog Ilije u Podujevu, pada, ipak ostaje na nebu, van i mimo svih, u pravdi neba.

Takvim putem su pošle i ruke Alema Kurtija, Albanca koji je, u ime svjetske nemoći, 2004. godine, boreći se sa Bogom, polomio i bacao krst podujevačke crkve. A koji je zajedno sa krstom pao pravo u nebo, da tamo, za sebe i kosovsku dušu, od svojih muka iskupi i sagradi još jedan krst.

Zbog takve, kosovske pravde, kosovski manastiri svakoga dana, pa i ovoga današnjeg, crkvenim zvonima objavljuju svoju nepobjedivu pobjedu.

Za Kosovo, za dušu našeg neba“.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala