Opšti utisak je da je kontroverza značajno pojačana nakon intervjua koji je sinoć uživo na televiziji „Vijesti“ dao glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, a koji je javnost upravo trebalo da relaksira i objasni šta se zaista desilo u nedjelju.
Nasuprot tome, čini se da je Katnić svojim nastupom, nažalost, samo podgrijao ionako već rašireno uverenje javnosti da se zapravo radi o montiranom procesu. Glavni specijalni tužilac je javnosti saopštio da je Specijalno državno tužilaštvo bilo u posjedu dokaza da je organizovana kriminalna grupa planirala da 16. oktobra izvrši terorističke radnje u Crnoj Gori. On tvrdi da je ova grupa imala namjeru da „podrži narod ispred Skupštine“, da maskirana u uniforme Posebne jedinice policije uđe u tu instituciju i „predstavi to kao da policija puca na okupljene građane“.
„Ova teroristička grupa, uz prolivanje nevine krvi građana, htjela je da zauzme skupštinu, zarobi premijera i komanduje Skupštinom“, navodi Katnić. Takođe, on je kazao da je nad ovom grupom uspostavljena kontrola prije nego što je ista uhapšena i da su zaustavili oružje da se unese u Crnu Goru.
U tužilaštvu, kako kaže, posjeduju dokaze da je postojao plan po kojem bi u jednom trenutku „u skupštinu ušli neki političari i građani“, i da je cilj bio da se eliminišu posebne jedinice policije.
Katnić je još rekao da su u Crnoj Gori postojale još najmanje četiri grupe, koje su sačinjavali bivši policajci i vojnici iz okruženja, sa zadatkom da „presretnu specijalne jedinice“.
Više puta je ponovio da za sve što govori ima dokaze, i da je za nedjelju veče bio planiran „užas do sada neviđenih razmjera“ koji bi Crnu Goru zavio u crno.
Međutim, opšti utisak u izlaganju Specijalnog državnog tužioca je da je za svoje tvrdnje podnio malo ili nimalo dokaza. Sem što je više puta ponovio da za sve posjeduje dokaze i da u čitavu priču ulaže svoj „obraz“ i „čast“, glavni specijalni tužilac gotovo da ničim drugim nije osnažio svoju konstrukciju priče. Pa je tako pored brojnih nelogičnosti i protivurječnosti javnost ostala uskraćena za sva suštinska pitanja.
Kao npr. ko je nalogodavac i koji političari stoje iza organizacije pokušaja državnog udara, na šta je Katnić odgovorio da „nema saznanja ko su političari“ koji su trebali da uđu u skupštinu.
Takođe, objašnjenje da je oružje kojim je planirano da se izvedu ove aktivnosti uništeno na nepoznatoj lokaciji van teritorije Crne Gore, i da to nisu učinili čak ni crnogorski istražitelji već neko ko je ovlašćen za takvu radnju, u najmanju ruku upućuje na nelogičnost da je uništen jedan od krunskih dokaza u čitavom slučaju.
A procjena da nije potrebno kontaktirati Beograd ili tražiti saradnju sa njim i sa srpskom obavještajnom zajednicom iako su postojala saznanja da su ove grupe pripremane i da dolaze sa teritorije Srbije takođe izaziva podozrenje. Što se tiče ostalih, minimalno četiri grupe, koje su navodno postojale izvan Crne Gore, o njihovom identitetu tužilaštvo nema nikakva saznanja i informacije.
Dakle, čitava priča je na staklenim nogama, i samo je dodatno produbila konfuziju u javnosti.
A teza da se sva predstava u stvari odigrala kako bi se izazivanjem napetosti u vazduhu u izbornom danu samo uticalo na izlaznost birača i konačan rezultat izbora, izgleda da je dobila na snazi.
Ono za šta crnogorska publika nije bila uskraćena zasigurno jeste jedna fantastična dimenzija iskaza glavnog specijalnog državnog tužioca, koji je u jednom trenutku rekao da ne želi da ga kroz petsto godina pamte kao Toplicu Milana i Kosančić Ivana, koji su pogrešnom dojavom knezu Lazaru uticali na poraz u predstojećem boju.
S te strane, Katnić zasigurno može biti relaksiran. Rizik da za petsto godina bude upamćen poput ova dva narodna heroja sveden je na minimum.
Svi komentari
Prikaži nove komentare (0)
kao odgovor na(Prikaži komentarSakrij komentar)