02:06 11 Decembar 2018
Slušajte Sputnik
    Predsednik Crne Gore Milo Đukanović

    Kopernikanski obrt: Da li Milo u Parizu slavi „srpsku okupaciju“

    © Sputnik / Aleksey Vitvitskiy
    Analize i mišljenja
    Preuzmite kraći link
    Nebojša Popović
    Balkanske igre bez granica (199)
    5673

    Nevjerovatna situacija da predsjednik Crne Gore u svega nekoliko dana građane koji slave pobjedu u Prvom svetskom ratu naziva „neprijateljima Crne Gore“, a onda sam ide u Pariz da slavi tu istu pobjedu sa svjetskim liderima rečito govori o razrokosti aktuelnih vlasti u Podgorici, kaže analitičar Vojin Grubač.

    Iako je Crna Gora jedina država na svijetu koja zvanično ne slavi Dan pobjede u Prvom svjetskom ratu, njen predsjednik Milo Đukanović upravo tim povodom danas boravi u Parizu, kako bi ispred Trijumfalne kapije prisustvovao upriličenoj ceremoniji obilježavanja stogodišnjice Velikog rata.

    Činjenica da je vlast u Podgorici doslovce proglasila za „neprijatelja države“ svakog ko slavi završetak Prvog svjetskog rata, da bi predsjednik Crne Gore nakon toga lično otputovao u Francusku da slavi taj isti događaj, po mišljenju mnogih analitičara, predstavlja samo još jedno u nizu lutanja i nekonzistentnosti crnogorske državne politike.

    Okolnost da prorežimski ideolozi i istoričari upravo Francusku najviše okrivljuju kao državu koja je bila glavni pokrovitelj navodne „srpske okupacije“ Crne Gore, Podgoričke skupštine, te njenog nestanka 1918. godine, paradoks Đukanovićevog boravka u Parizu čini još većim.

    To nisu primijetili samo analitičari već i obični ljudi na portalima i društvenim mrežama, pa se neki pitaju da li to Milo u Parizu slavi Podgoričku skupštinu, dok drugi cinično primjećuju da „kada Milo slavi, svi slavimo, a kada opozicija slavi — ruši državu“.

    Da je u pitanju razrokost i licemjerje državne politike, čini se, svjesni su i u Vladi Crne Gore, pa se premijer Duško Marković, kako bi opravdao Đukanovićev put u Pariz, danas prvi put dosjetio da nam je „dužnost da na ovaj dan odamo počast svim žrtvama borbe za crnogorsku slobodu“.

    Ipak, činjenica je da zvanična Podgorica osim Srbiji nikom drugom od država-saveznica u Prvom svjetskom ratu oficijelno ne zamjera ništa povodom Podgoričke skupštine i događaja 1918. godine, iako je jasno da su se taj događaj i stvaranje Kraljevine SHS odigrali pod dirigentskom palicom velikih sila (prvenstveno SAD i Francuske), te da tada zbog međunarodnih okolnosti nije ni moglo biti drugačije.

    Čitav narativ oko Podgoričke skupštine vlastima u Crnoj Gori služi, izgleda, isključivo kao glavni instrument za obračun sa srpskim identitetom i širenje srbofobije u Crnoj Gori, dok u drugim slučajevima nema nikakvu upotrebnu vrijednost. To ovih dana najbolje potvrđuje gromoglasno ćutanje na Đukanovićev put u Pariz istih onih medija i intelektualaca koji su crnogorske građane koji su u Crnoj Gori slavili kraj Velikog rata danima medijski razapinjali.

    Komentarišući ovaj paradoks, analitičar Vojin Grubač primjećuje da je interesantno posmatrati kako predsjednik Crne Gore, kao dugovječni šef crnogorskog režima, „u etapama ide iz krajnosti u krajnost“, koja je, kako dodaje „ideološki najčešće radikalno suprotstavljena“.

    „Prije samo nekoliko dana, tačnije 8. 11. 2018. godine, imali smo agresivnu reakciju Demokratske partije socijalista (DPS), koja je građane Crne Gore koji su tih dana proslavljali kraj krvavog Velikog rata i oslobođenje dijela teritorije današnje Crne Gore od okupatora, etiketirali kao ’iskonske neprijatelje Crne Gore‘, dok je jedan poznati režimski portal proslavu opisao naslovom ’Bizarni vašar nacionalista i šovinista u Budvi‘. I tako, samo nekoliko dana poslije tog saopštenja, gdje je Đukanović kroz svoje potčinjene saopštio da pobjedu u Velikom ratu u Crnoj Gori slave samo ’srpski nacionalisti, šovinisti i njihovi klerikalni promoteri‘, te ’osvjedočeni negatori svega što je crnogorsko‘, i ’protivnici temeljnih vrijednosti na kojima se zasnivaju civilizovana društva‘, danas imamo preokret — pa upravo taj isti predsjednik Crne Gore, koji je aminovao takav ideološki pucanj, odlazi u Pariz na poziv francuskog predsjednika da slavi pobjedu u Velikom ratu“, primjećuje Grubač za Sputnjik.

    Tako smo, kako kaže ovaj analitičar, dobili nevjerovatnu situaciju — da predsjednik Crne Gore građane koji ovih dana slave pobjedu u Prvom svjetskom ratu naziva neprijateljima Crne Gore, a da onda sam ide u Pariz da slavi tu istu pobjedu sa svjetskim liderima, koje ne smije nazvati neprijateljima Crne Gore.

    Tema:
    Balkanske igre bez granica (199)
    Tagovi:
    Crna Gora, region
    Standardi zajedniceDiskusija
    Komentariši preko Facebook nalogaKomentariši preko Sputnik naloga