22:14 25 Maj 2019
Slušajte Sputnik
    Nadzor

    Tajno uvo Crne Gore: Zahuktan specijalni rat „unutar porodice“

    Pixabay
    Analize i mišljenja
    Preuzmite kraći link
    Nebojša Popović
    2621

    U Crnoj Gori su na delu zloupotrebe mera tajnog nadzora kada se prisluškuju ne samo bezbjednosno interesantne osobe, već i opozicija, novinari i NVO sektor, ali toga ima i među sukobljenim strukturama i klanovima unutar vladajućeg DPS-a, tvrde u razgovoru za Sputnjik novinarka „Vijesti“ Jelena Jovanović i urednik portala „Borba“ Dražen Živković.

    Mjere tajnog nadzora, praćenje i prisluškivanje bezbjednosno interesantnih lica u zemlji poput Crne Gore, koja je u ne tako davnoj prošlosti imala gorko iskustvo Informbiroa, kada su njeni građani masovno slati na Goli otok, gotovo da imaju kultni status.

    U novije vrijeme javnost je prije nekoliko godina prvo snažno uzdrmala afera „Listing“, a zatim šokirala afera praćenja i prisluškivanja stranih diplomata, posebno onih iz vodećih zemalja-članica NATO-a. Nakon što je 2010. Crna Gora uvela zakon koji omogućava primjenu tajnog nadzora nad više stotina ljudi, mnogi su pomislili da će to značajno doprinijeti suzbijanju organizovanog kriminala u zemlji.

    Kako su pak rezultati u borbi protiv organizovanog kriminala po opštem mišljenju poprilično tanki, iz opozicije često tvrde da mjere tajnog nadzora vlast prevashodno zloupotrebljava kako bi se obračunala sa političkim neistomišljenicima. U poslednje vrijeme, međutim, sve više se šuška i o tome da se ove mjere u značajnoj mjeri koriste i prilikom obračuna između raznih interesnih klanova u okviru vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS).

    Urednik portala „Borba“ Dražen Živković napominje da u Crnoj Gori naravno postoje određeni targeti unutar društva koji su zanimljivi službi za praćenje i prisluškivanje, ali naglašava da se u poslednje vrijeme ta služba „sve više pretvara u službu za prisluškivanje ljudi unutar DPS-a koji ne misle isto kao neki drugi dio DPS-a, a tek onda za prisluškivanje kriminalaca, opozicije, NVO sektora, novinara i medija“.

    „Ako zanemarimo kriminalni segment koji mora da potpada pod mjere tajnog nadzora, njihov fokus je opozicija, opozicioni prvaci, poslanici, opozicioni mediji, NVO sektor (pogotovo kritičari vlasti), i u novije vrijeme dolazimo do seta zanimljivih ljudi, a to su članovi DPS-a u kojem evidentno postoje raznorazni klanovi, tako da se više ne zna ni šta rade ili misle jedni o drugima“, kaže Živković za Sputnjik.

    Paradoks u cijeloj priči, po Živkovićevom viđenju, jeste da je Crna Gora poslednjih 30 godina faktički jednopartijski sistem u kojem je DPS držao sve pod kontrolom, te da je doskoro uvijek postojala samo jedna služba koja se bavila poslovima praćenja i tajnog nadzora „bezbjednosno interesantnih lica“.

    „Međutim, u posljednjih nekoliko godina ispostavlja se da u Crnoj Gori postoje najmanje 3-4 centra za prisluškivanje. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) ima svoj centar za prisluškivanje, Ministarstvo unutrašnjih poslova tj. Uprava policije ima svoj, koji je stacioniran u (podgoričkom naselju) Zagoriču. Takođe, vojska, odnosno Ministarstvo odbrane i Vojnoobavještajna služba, imaju svoj centar za prisluškivanje, što su već tri različita centra na različitim lokacijama. Ipak, ne bi me iznenadilo da i neka parapolicijsko-politička obavještajna služba unutar samog sistema ili neki politički klan vladajuće partije takođe ima mogućnost za takvo nešto“, podozriv je Živković.

    Sve to je, kako dodaje, jasan znak koliko je bezbjednosno okruženje u Crnoj Gori nestabilno i koliko „više niko nikome čak ni u DPS-u ne vjeruje“.

    Novinarka dnevnika „Vijesti“ Jelena Jovanović takođe smatra da opozicioni političari, mediji i nevladine organizacije nisu jedini za koje se sumnja da se nalaze pod mjerama tajnog nadzora. Ona pojašnjava da je to zbog toga što je sve češći obračun i unutar samog vladajućeg DPS-a.

    „Oni to čine po svojim klanovima unutar partije, kao i u policiji, tajnoj i javnoj, i tu moć i te kako zloupotrebljavaju da bi jedni druge kasnije, narodski rečeno, ’imali u šaci‘“, kaže Jovanovićeva.

    Ona posebno u tom smislu ističe primjer premijera Duška Markovića, koji je, kako podsjeća, bio i bivši šef ANB-a.

    Skup u kripti Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici
    © Sputnik / Nebojša Popović

    „Mi svi mislimo da je on ’crna kutija‘ jer je bio na izvoru podataka i prosto je mogao da zna i krvna zrnca za svakoga ko mu je interesantan, jer iako zakon o ANB-u jasno propisuje šta sve oni moraju da preduzmu da bi dobili odobrenje da nekog prate, ubijeđena sam da su tu moć nebrojeno puta zloupotrebili upravo za lične interese. Čak mislim da su se pojedinci hvalili time da mogu da dobiju nečiji listing i kompletnu komunikaciju jer imaju nekog u tom sektoru koji bi trebalo da bude najpovjerljiviji u policiji, a koji mi zovemo ’slušno odjeljenje‘, odnosno sektor za praćenje“, objašnjava Jovanovićeva.

    Na pitanje da li su Crnogorci ponekad zbog specifičnog istorijskog iskustva skloni umišljanju, pa stalno strahuju da i njih neko tajno prati i prisluškuje, naša sagovornica smatra da crnogorski građani često ne strahuju bez razloga, iako većina njih možda na momente biva „paranoična“.

    „Njihov strah je opravdan upravo zbog toga što smo svjedoci da su mjere nadzora zloupotrebljavane. Čak smo imali i aferu ’Listing‘, koja govori o tome da i građani koji se ne bave nijednom kriminalnom aktivnošću i ne ugrožavaju bezbjednost države strahuju opravdano“, kaže Jovanovićeva i dodaje da u prilog strahu običnih građana govori i činjenica se mjere tajnog nadzora ne sprovode dovoljno efikasno prema onima koji nas ugrožavaju.

    „Više od 30 likvidacija u Crnoj Gori nije spriječeno, što znači da bezbjednosne službe nisu koristile mjere na pravi način. Mislim da je strah opravdan i iz razloga što nikad niko nije dobio podatak o tome da je bio prisluškivan, praćen i sniman i da to nije rezultiralo podizanjem optužnice, jer bi po zakonu građanin trebalo da bude obaviješten ako su se nad njim sprovodile mjere. Nažalost, u Crnoj Gori to niko ne čini i ne znamo koga su sve oni i po čijem nalogu kao i za čiji račun pratili i snimali“, decidna je naša sagovornica.

    Jovanovićeva zaključuje da je pitanje zloupotreba mjera tajnog nazora u Crnoj Gori uvijek otvoreno, te da uvijek postoji bojazan od toga da će ljudi koji rade u policiji prekoračiti svoja ovlašćenja, pa sugeriše da je konačno došlo vrijeme da se podvuče crta i da se zatraži da i ANB i javna policija objave prvenstveno koliko građana je bilo pod mjerama takvog nadzora, po čijem nalogu je to rađeno i koji su rezultati tih mjera.

    Tagovi:
    prisluškivanje, Milo Đukanović, Crna Gora
    Standardi zajedniceDiskusija
    Komentariši preko Facebook nalogaKomentariši preko Sputnik naloga