07:27 16 Decembar 2019
Slušajte Sputnik
    Kijevsko-Pečerska lavra

    Srpske svetinje u kandžama Crne Gore — prošle bi kao na ukrajinskom „čistilištu“ (foto)

    © Sputnik / Stringer
    Analize i mišljenja
    Preuzmite kraći link
    Piše
    0 041
    Pratite nas

    U kapitalističkom društvu postoji samo jedna svetinja — imovina. Iako se ka tom društvu, već tri decenije, kreću i Crna Gora i Ukrajina — imovina je stvar na koju i dalje gledaju komunističkim očima, i to posebno kada je u pitanju — crkva.

    Dok se Crna Gora priprema da usvoji zakon o verskim zajednicama, kojim bi imovina Srpske pravoslavne crkve mogla preći u vlasništvo države, Ukrajina se već dugo nalazi na tom putu. Za razliku od komunista u Jugoslaviji, koji nisu dirali vlasništvo nad crkvama, već su se zadovoljavali oduzimanjem materijalne vrednosti i progonom sveštenstva — u SSSR su boljševici to radili mnogo temeljnije. Oni su i progonili sveštenstvo i zatvarali manastire, a zatim su one najveće — nacionalizovali, i to pretvarajući ih u spomenike i muzeje.

    Iako se Ukrajina još devedesetih godina obavezala pred Savetom Evrope da će izvršiti restituciju — sve do danas u vlasništvu države nalaze se najveće svetinje: Kijevsko-Pečerska i Počajevska lavra, Sofijski sabor, Vladimirski sabor; do nedavno je bila i Andrejevska crkva... U vlasništvu države su i mnoge druge crkve i manastiri. A kako je Ukrajina davala u zakup gore navedene crkve — to je tek posebna priča.

    Deljenje ukrajinskih svetinja

    Kijevsko-Pečerska i Počajevska lavra, koje datiraju iz vremena Kijevske Rusije i najveće su crkvene svetinje u ovoj državi, predate su kanonskoj Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi Moskovske patrijaršije, ali — u zakup, i to na samo 50 godina. Kao da se radi o običnom kancelarijskom prostoru. I ne samo to — u poslednje vreme sve češće se čuju pozivi da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi oduzmu manastiri i da se predaju — novoformiranoj „pravoslavnoj crkvi Ukrajine“.

    Uspenski sabor Kijevsko Pečerske lavre
    © Sputnik / Stringer
    Uspenski sabor Kijevsko Pečerske lavre

    Sa druge strane, Vladimirski sabor u Kijevu, koji su boljševici nacionalizovali dvadesetih godina i pretvorili ga u Muzej antireligijske propagande — jednostavno je uzurpirala raskolnička „ukrajinska pravoslavna crkva Kijevske patrijaršije“ 1995. godine. Država ništa nije uradila da zaštiti imovinu kanonske crkve — Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije; i sabor se do danas nalazi u njenom vlasništvu.

    „Ukrajinske vlasti su krenule u raskol i uz njihovu pomoć su nastale i „kijevska patrijaršija“, na čelu sa Filaretom i „ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva“, koju je podržavao deo javnosti i dijaspora iz SAD i Kanade. Vlasti su želele da ojačaju „kijevsku patrijaršiju“ kao nacionalnu crkvu. Međutim, početkom devedesetih, bazu Ukrajinske pravoslavne crkve — nisu mogli da uzdrmaju. Narod se, zbog politizacije koja je sada još veća, nije okrenuo Kijevskoj patrijaršiji“, objašnjava za Sputnjik Roman Lunkin, rukovodilac Centra za proučavanje problema religije i društva Ruske akademije nauka.

    Vladimirski sabor u Kijevu
    © Sputnik / Stringer
    Vladimirski sabor u Kijevu

    Najbolji primer politizacije crkvene imovine od strane ukrajinske države vidi se u predaji Andrejevske crkve izgrađene u 18. veku po nalogu ruske carice Jelisavete, drugoj raskolničkoj Ukrajinskoj autokefalnoj pravoslavnoj crkvi. To je objašnjeno stvaranjem verske ravnoteže u državi. Međutim, ovoj crkvi je bilo suđeno da još jednom promeni svog vlasnika. U dogovoru bivšeg predsednika Ukrajine Petra Porošenka i vaseljenskog patrijarha Vartolomeja ona je nakon što je Ukrajina dobila tomos o autokefalnosti bila predata Vaseljenskoj patrijaršiji.

    Vaseljenska patrijaršija nije samo dobila Andrejevsku crkvu, već je, kako pišu ukrajinski mediji, patrijarhu Vartolomeju je obećano još 12 crkava i manastira. Na spisku se, navodno, nalaze manastiri iz 17. 18 veka, pa čak i Manastir Svete Trojice u gradu Korecu koji se nalazi direktno pod jurisdikcijom Ruske pravoslavne crkve.

    Andrejevska crkva u Kijevu
    © Sputnik / Stringer
    Andrejevska crkva u Kijevu

    Borba za eparhije

    Nakon donošenja tomosa u januaru ove godine, ukrajinska vlast je odlučila da krene u otimanje i eparhija kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve.

    „Početkom godine Vrhovna rada je usvojila zakon koji pojednostavljuje proceduru održavanja eparhijskih sabora na kojima se većinom glasova može doneti odluka o prelasku u drugu crkvu, zajedno sa hramom. Ostaje otvoreno pitanje koga smatrati parohijanima. Nekad dolaze samo građani nekog sela koji su protiv Moskovske patriajršije i pokušavaju da promene status hrama. Ipak, bez obzira na nade nove Pravoslavne crkve Ukrajine i vlasti, nakon donošenja ovog zakona Vrhovne rade nije došlo do nekog većeg talasa prelaska zajednica u novu crkvenu organizaciju“, navodi Lunkin.

    Počajevska lavra
    Počajevska lavra

    Od 2014. godine bilo je stotinak slučajeva zauzimanja crkava od kanonske UPC, nakon čega je narod počeo da se organizuje oko crkava i da ih čuva. Posebno su veliki pritisci na Kijevsko-Pečersku lavru (11 vek). Međutim, u njenu zaštitu su stale mnoge javne ličnosti, među kojima je i ukrajinski šampion u boksu Aleksandar Usik koji je obećao da će životom braniti lavru.

    Ovo su samo neki od primera koji pokazuju šta može da se desi i srpskim manastirima u Crnoj Gori ako pređu pod upravu države. Crnogorska mitropolija i ostale eparhije će se voditi kao zakupci svojih hramova i nikad neće biti sigurni da država neće nekome pokloniti njihove crkve.

    Tagovi:
    Mitropolija crnogorsko-primorska, RPC, imovina, crkva, Ukrajina, Crna Gora
    Standardi zajedniceDiskusija
    Komentariši preko Facebook nalogaKomentariši preko Sputnik naloga