08:59 27 Oktobar 2020
Slušajte Sputnik
    Kolumnisti
    Preuzmite kraći link
    Piše
    4196
    Pratite nas

    U svijetu se, sa više ili manje pompe, obilježava važan civilizacijski jubilej — 200 godina od rođenja Karla Marksa. Na ovim prostorima (dosad, a sigurno ne ni posad) ovom događaju neće biti posvećena institucionalna pažnja.

    Veličinu i značaj djela Karla Marksa, kao i njegov uticaj na tadašnje i kasnije svjetske prilike, ne osporava niko ko je zainteresovan i obrazovan za društvena kretanja. Karl Marks, nesumnjivo, pripada maloj grupi mislilaca koji su obilježili istoriju čovječanstva i ličnosti čije su ideje doslovno preoblikovale dotadašnji svijet.—

    Drugo je pitanje omjera onih koji njegov doprinos hvale i onih koji ga kritikuju, smatrajući ga dijelom univerzalnog zla. U prethodnih sto pedeset godina bilo je mnogo i jednih i drugih, a njihov broj po pripadnosti određenom taboru i vatrenost sa kojom su izlagali uvjerenja „za i protiv“, mijenjali se zavisno od istorijskih prilika i geografskih odrednica.

    Na ovim prostorima, kao uostalom u sveukupnom donedavnom socijalističkom svijetu, Karl Marks je bio izdignut na nivo ikone. Do devedesetih godina prošlog vijeka na njegovoj doktrini je bila zasnovana svaka društvena nauka na svim nivoima obrazovanja. Bilo je nezamislivo da se ijedna visoka akademska titula stekne osporavanjem Marksa u domenu njegove socioekonomske teorije. Zaključci koji bi u naučnim radovima eventualno dokazivali suprotno nisu bili prihvatljivi, pa ih nije ni bilo. Makar ne na javnoj naučnoj sceni.

    Tada je, dakle, Marks bio obavezan pa nije mogao biti „moderan“. Citati iz njegovih djela zauzimali su značajne dijelove doktorskih disertacija, čak i onda kada ne bi imali neposredne veze sa njihovim sadržajem. Ili, što je opet bio čest slučaj, kada bi njihovi autori (nesvjesno) pokazivali da ni sami nisu razumjeli smisao sadržan u navodima ovog grandioznog mislioca.

    Uistinu, složenost i dubina učenja Karla Marksa je takva da je nije lako shvatiti čak i kada joj se posveti najozbiljnija i dugogodišnja pažnja. Naročito je to nemoguće kada se ovom poslu pristupa „po moranju“ i sa ciljem da se posao otalja.

    Ovo se naročito odnosilo na akademske ekonomiste kod kojih su Marksove teorije bile obavezne, ali koji ih nikada istinski nisu shvatili i stoga su jedva čekali priliku da mu se „osvete“. Dočekali su je sa dolaskom „slobode i demokratije“, kako je nazvano rušenje socijalističkih država i nesumnjiva pobjeda kapitalizma. I to ne bilo kojeg, već liberalnog sa svetinjom tržišta u svom epicentru.

    Mnogi od onih koji su doktorirali na Marksu, odrekli su se njegovog učenja, ali su zadržali titule i postali „eksperti“ za oblasti o kojima su do tada znali malo ili ništa. Samo spominjanje Karla Marksa bi kod njih aktiviralo osjećaj nečiste savjesti, pa je sve za dugi niz godine bilo prekriveno ćutanjem. Čak i onda kada se svijet, početkom tekuće svjetske ekonomske krize, vratio Marksu, a njegov „Kapital“ ponovo postao svjetski bestseler. Kod nas nije trebalo kupovati ovu knjigu. Bilo je dovoljno izvaditi je iz skrovišta i oduvati prašinu sa nje. Malo ko je to uradio.

    Razumije se da Marksova teorija ne može objasniti poslovanje u vremenu u kojem informacija obiđe svijet u trenu, gdje roboti trguju na berzama, a trgovina traje stalno i u svakom kutku planete. S druge strane, bez Marksove analize finansijskog kapitala nije moguće shvatiti ni dio tog svijeta koji se stalno mijenja, da bi uvijek ostao isti — u bezgraničnoj pohlepi za novcem. Nekada su se koristili brodovi i mazge, danas kompjuteri i roboti, ali priroda lihvara i prevaranata ostala je ista. I danas oni, možda perfidnije nego ikada, iz sjenke vladaju modernim „demokratskim“ svijetom. Bogateći se do bestijalnih granica, oni svađaju i sukobljavaju siromašne i obespravljene građane i nacije, dovodeći svijet do ivice globalnog sukoba.

    Suočen sa brojnim nevoljama, jedan je stariji Crnogorac nedavno izjavio: „Ovo kako je danas ne valja ništa. A kako bi trebalo drugačije — to ne znam!“

    Za njega je možda kasno da se sa novim iskustvima vrati Marksu. Za mlađe je to uslov opstanka.

     

    Tagovi:
    Karl Marks
    Standardi zajedniceDiskusija
    Komentariši preko Sputnik nalogaKomentariši preko Facebook naloga