Književnik iz sibirskog grada Tjumena, koji je i deputat u Tjumenskoj regionalnoj dumi, decenijama je posvećen produbljivanju duhovnih i kulturnih veza slovenskih naroda. U Beogradu je nedavno predstavio ruska izdanja srpske proze, koja su objavljena u okviru projekta posvećenog promociji slovenske književnosti. Kozlov je dobitnik brojnih književnih nagrada, a nekoliko njegovih proznih dela prevedeno je i na srpski jezik. U intervjuu za Sputnjik ruski pisac govori o odnosima slovenskih naroda, a posebno Rusa i Ukrajinaca, o globalnom medijskom ratu i izazovima s kojima se suočava čovečanstvo.
Kako gledate na trenutne odnose dva slovenska suseda – ruskog i ukrajinskog?
— Ja sam se našao pod strašnom paljbom i izazvao silna negodovanja kada sam izjavio da ne poznajem državu koja se zove Ukrajina. Ja ne razlikujem Ruse, Ukrajince i Beloruse. To je jedan narod, razjedinjen pod spoljnim uticajima. Kako ja da razdelim samog sebe? Otac mi je Rus, a majka Ukrajinka iz okoline Kijeva koja je preživela okupaciju. Nju su banderovci (ukrajinski saradnici nacista) 1942. prislonili uza zid. Gledala je kako joj ubijaju majku koja se pridružila partizanima, i baku. Imala je sedam godina. Bila je prinuđena da se preseli u Rusiju da ne bi umrla od gladi. Ja sebe ne mogu da razdelim, i mnogi drugi to ne mogu. To je veštačka podela. Nekoliko zemalja ulaže veliki novac u to da se mi razjedinimo. I ne samo to, nego bi veoma volele da ostanemo neprijatelji zauvek.
Verujete li da je i ukrajinski narod svestan tih nametnutih podela?
— Siguran sam da će narod u Ukrajini uskoro shvatiti ko ga vodi. Jedna mala grupa ljudi, takozvana elita, dominira njihovom politikom i medijima. Ipak, ima već mnogo pokazatelja da su Ukrajinci počeli da shvataju u šta su se upleli sa svojim beskonačnim „majdanima“. Veoma se radujem kad čujem ljude iz Ukrajine, posebno mlade, koji govore isto ovo što govorim i ja: ne vidim razliku između sebe i Rusa.

Da li je, po Vašem mišljenju, Rusija mogla da predupredi ovakav razvoj događaja u Ukrajini?
— Poslednjih dvadeset godina u Ukrajini se vrši atak na mozak i dušu. Velika krivica Rusije, u prvom redu (bivšeg predsednika i premijera) Borisa Jeljcina i Viktora Černomirdina, jeste u tome što nije želela da ulaže tamo novac, pre svega za podršku medijima. Potrebno je i sada ulagati novac u medije, svuda, pa i u Srbiji. Treba ih podržavati jer je reč o bratskim odnosima. Kako drugačije pobediti u globalnom duhovnom ratu koji se vodi u svetu?
Tužno je to što je ceo svet zaboravio jednu stvar: Rusija nikada nije započela nijedan rat!
Šta vidite kao najveću pretnju savremenom svetu, da li je to Islamska država, suprotnosti na liniji Rusija — Zapad, ekonomski uspon Kine?
— Ako pogledamo u predskazanja naših svetaca, a sve je to zapisano i u mojoj knjizi „Repeticija apokalipse“, to je smesa u kojoj učestvuju i muslimani i Amerika. Sve to vodi ka strašnom ratu koji će početi onda kada srednja američka klasa – upotrebiću staru sovjetsku reč „buržuji“ – izgubi tlo pod nogama, kada počne da shvata da više ne živi u komforu koji podrazumeva neograničeni internet, dva automobila, jedenje u dobrim restoranima… Kada izgube sve svoje privilegije, zaboraviće da Rusija ima adekvatan odgovor. Prema svim predskazanjima, Rusija će, kao i uvek, mnogo stradati, ali će se ponovo dići i ostati centar civilizacije koji omogućava preporod čovečanstva.
Jedino čega se u svemu tome treba plašiti jeste da se ne izgubi duša. Ne smemo da izdamo svoje ideale. Cena za to je veoma skupa!
Svi komentari
Prikaži nove komentare (0)
kao odgovor na(Prikaži komentarSakrij komentar)