„Nikad nisam bio antisemita. Nisam mogao da verujem grozotama koje su rađene. Nisam upleten u ubijanje Jevreja i ratnih zarobljenika“, govorio je tokom Nirnberškog procesa Herman Gering, drugi čovek režima Adolfa Hitlera.
Osuđen je na smrt vešanjem.
To što je Gering negirao zločine, ali se ispostavilo da postoje i dokumenti sa njegovim potpisom, nikako ne znači da svi koji su nekad tvrdili, koji sad tvrde, ili će nekad možda tvrditi da nisu antisemiti lažu, i da će se ipak ispostaviti da mrze Jevreje.
Naime, takve logičke paralele su nelogične, činjenično netačne, pa čak i veoma opasne.
Međutim, slične „logičke“ paralele pre nekoliko dana pojavile su se u autorskim tekstovima „Vašington posta“. Doista, ne tiču se antisemitizma, ali se tiču dopinga u sportu i svakako su opasne.
Jezive konstrukcije
„Novak Đoković nije optužen za doping, ali zvuči jezivo kao Lens Armstrong“, naslov je teksta u kojem je najbolji srpski i svetski teniser Novak Đoković doveden u istu ravan sa bivšim prvim biciklom Lensom Armstrongom, koji je pre priznanja da je koristio nedozvoljena sredstava napadao medije koji su o tome pisali.
Đoković je, pak, na pitanje Si–En–Ena o dopingu u tenisu odgovorio da mediji pokušavaju da kreiraju takve priče, ali da dokle god nema dokaza da neko koristi doping, sport je čist, i treba ga takvim i održati.
Međutim, kad se spoje babe i žabe, uporedi neuporedivo, dobije se konstrukcija koja direktno „targetira“ nepobedivog Novaka, pa Đoković mora da dokazuje nevinost.
Situacija je apsurdna i smešna, kao u vicu o saobraćajnom policajacu koji zaustavi nekog vozača, i kad pročita u ispravama da se vozač zove Milorad, kaže: „Pa i ja sam Milorad, mi smo rod“.
Da nije reč o uglednom dnevniku, niko na takve insinuacije ne bi ni obraćao pažnju, ali to što se na stranicama „Vašington posta“ pojavljuje takvo kalemljenje ukazuje na to da je možda u pitanju „trend napada“ na Novaka.
Rekordi u nizu
Đoković je nedavno u Berlinu primio po treći put priznanje „Laureus akademije“ za najboljeg sportistu sveta za 2015. godinu.
Takođe, početkom ove godine je peti put uzastopno izabran za najboljeg sportistu Balkana, u tradicionalnom izboru Bugarske nacionalne agencije.
Uz sve te pobede, Đoković je u takvoj formi da kidiše na do sad neoborene rekorde — kako u tenisu, tako i u profesionalnom sportu uopšte. I što je još važnije, da postavi svoje rekorde.
Pritom, Novak Đoković je srušio i osnovnu matricu (zapadnog) shvatanja teniske igre — jer godinama pokazuje da to nije igra samo za vlastelu… Ili one koji na njih liče.
I onda, kao takav, smeta. A kad Novaku ne mogu ništa, onda smišljaju optužbe za Đokovića.
„Sve dok ne postoje dokazi, tenis je čist. Nezgodno je što se priča da u tenisu postoje klađenje, nameštanja, doping, ali mislim da anti–doping agencije i organi upravljanja moraju da iznesu dokaze. Ponosan sam što sam deo sporta koji je čist“, rekao je Đoković.
Dakle, sve dok ne postoje dokazi, Đoković je čist. I ne mora da dokazuje nevinost. Na svima ostalima je da iznesu činjenice. Ili da ćutke gledaju Novakove rekorde.
Stavovi autora ne moraju nužno da odražavaju stavove redakcije
Svi komentari
Prikaži nove komentare (0)
kao odgovor na(Prikaži komentarSakrij komentar)