15:34 08 Decembar 2019
Slušajte Sputnik
    Miting u hali Morača

    Na pomolu obračun „orbanista“ i „soroševaca“ usred Crne Gore

    © Sputnik /
    Komentari i Analitika
    Preuzmite kraći link
    Piše
    1457
    Pratite nas

    Godinu dana pred parlamentarne izbore u Crnoj Gori utisak je da su haos i konfuzija epiteti koji najbliže opisuju stanje u crnogorskoj opoziciji. Razočarani građani više nisu sigurni za koga da glasaju, dok aferama poljuljani DPS vreba da izvuče maksimalnu korist iz aktuelne situacije.

    Pod pritiskom Evropske unije, DPS je proteklih mjeseci bio primoran da pristane na zahtjev opozicije da se u Skupštini formira poseban Odbor, koji će se baviti izmjenama izbornog zakonodavstva, odnosno pripremom prvih fer i slobodnih izbora u Crnoj Gori.

    Jabuka razdora

    I dok bi u normalnim zemljama ovakav skupštinski Odbor bio pravi poklon i velika šansa za oponente vlasti, u crnogorskom slučaju on se pretvorio u jabuku opozicionog razdora. Sve je počelo nakon tajnog dogovora vladajućeg DPS-a i Demokrata Alekse Bečića, a uz medijaciju EU, o tome kakav personalni sastav bi trebalo da ima i kojim bi temama trebalo da se bavi parlamentarni Odbor za pripremu izbora sledeće godine.

    Ostatak opozicije je odmah optužio Bečićeve Demokrate da su sa DPS-om sklopili sporazum „iza leđa opozicije“, da u sporazumu nema ni pomena „tehničke Vlade“, koja je za većinu opozicionara uslov svih uslova za bilo kakve pregovore sa DPS-om, a takođe, ogroman kamen spoticanja je i činjenica da će u budućem Odboru sjedjeti dva predstavnika Demokrata, zbog čega su bez svog predstavnika ostali poslanici Posebnog kluba u crnogorskom Parlamentu.

    Rat se zaoštrava

    Elem, situacija na opozicionom nebu Crne Gore trenutno je takva da se često čini da za izlaz iz postojeće situacije ima više različitih mišljenja, nego što ima opozicionih partija, dok se unutar-opozicioni rat svakim časom zaoštrava.

    Politički analitičar Luka Radonjić smara da dva ključna faktora determinišu burna dešavanja na opozicionoj političkoj sceni Crne Gore. Prvi se, kako kaže, tiče očiglednog političkog pregrupisavanja i ideološkog (re)definisanja opozicije koje je u toku, a drugi se tiče novoformiranog Odbora za izbornu reformu, odnosno dešavanja koja su u orbiti pripreme izbora.

    © Sputnik / Nebojša Popović
    Skupština Crne Gore

    Pri tome, kako dodaje, u sve su značajno upleteni i medijski centri i određene nevladine organizacije, a osjetan je i uticaj stranih ambasada, pa opozicioni rat, iako, po pravilu, nepopularan u opozicionom biračkom tijelu, vjerovatno je po mjeri i potrebi postojećih i predstojećih političkih izazova — pritisaka na Crkvu, narastajućih nacionalnih tenzija u zemlji i regionu, sveprisutnije korupcije, najezde afera, ali i sve bližeg popisa stanovništva.

    „U kontekstu političko-ideološke diobe i programskih razlika, može se kazati da je na jednoj strani Demokratski Front, koji dominantno pokriva (u nacionalno-ideološkom smislu) veoma brojno tradicionalističko biračko tijelo, a tu su i SNP, skromnog, ali stabilnog rejtinga, zatim nekoliko stranaka malog formata, poput Ujedinjene Crne Gore, Prave Crne Gore i drugih, kao i uticajni pojedinci — nezavisni poslanici, intelektualci i pro-srpski mediji i organizacije“, obrazlaže Radonjić za Sputnjik.

    Vidljivi „strankoid“

    Istovremeno, na drugoj strani, kako ocjenjuje naš sagovornik, situacija je prilično „šarenolika“.

    „Tu su Ujedinjena reformska akcija (URA), Socijaldemokratska partija (SDP) i koalicija Bečićevih Demokrata, Lekićevog Demosa i izvjesne stranke pod imenom Crnogorska, partije jednog „strankoida“, koji u poslednje vrijeme sve više izbija u prvi plan ispred ove koalicije. Iako statistički nevidljiva, partija Crnogorska ostvaruje značajnu medijsku vidljivost, nepostojanje partijske infrastrukture kompenzuje lobističkim performansima, a prepoznata je po članovima, koji su bivši funkcioneri Liberalne partije, koji su govorili na skupovima DPS-a, i mlađim članovima, javnosti poznatim po zahtjevima da se mitropolit Amfilohije protjera iz Crne Gore“, podsjeća Radonjić, uz opasku da stranka Crnogorska očigledno koristi ideološku nedefinisanost svojih koalicionih partnera Demokrata, pa koaliciju sa njima oblikuje po svojoj mjeri.

    Lideri opozicionog Demokratskog fronta Andrija Mandić, Nebojša Medojević i Milan Knežević
    Lideri opozicionog Demokratskog fronta Andrija Mandić, Nebojša Medojević i Milan Knežević

    Ovaj analitičar, ipak, naglašava da je važno napomenuti i da na ovom drugom polu crnogorske opozicije ne postoji politička harmonija.

    „Naprotiv, URA i SDP snažno su kritikovali dogovor o izbornim reformama između DPS-a i Demokrata, dok se sukob između DF-a i koalicije Demokrata i Crnogorske, u najgrubljem može nazvati sukobom ’tradicionalista‘ i ’građanista‘, ili duhovito, čitajući narative obje strane, ’orbanovaca‘ i ’soroševaca‘“, kaže Radonjić.

    Prva žrtva

    Kada je, pak, u pitanju formiranje skupštinskog Odbora za izbornu reformu na bazi dogovora DPS-a i Demokrata, po mišljenju Radonjića, prva žrtva je „Sporazum za budućnost“, koji su opozicioni poslanici javno potpisali sa pokretom „Odupri se“, a čiji je zahtjev za tehničkom Vladom bio ključni dio ovog Sporazuma, što je trenutno glavni razlog „likovanja“ DPS-a.

    No, kako dodaje sagovornik Sputnjika, priprema izbornih uslova jeste bila glavna, ali ne i jedina tema.

    „U odnosu na pripreme izbornih reformi, Demokratski Front i koalicija Demokrate-Crnogorska imali su razlike i u strateškom pristupu. Mandić i DF su namjeravali da mogući konsenzus uslove otvaranjem određenih ustavnih pitanja, koja se tiču položaja i diskriminacije Srba i tradicionalnih Crnogoraca, kao i statusa srpskog jezika, sa ciljem poboljšavanja strateške pozicije u odnosu na izbore i popis stanovništva, dok su Bečić i Crnogorska konsenzusom težili da ostvare bolju komunikaciju sa predstavnicima Evropske unije i civilnim sektorom, a da se predsjednik Demokrata nametne kao lider ’građanističkog bloka‘... DPS-u je, svakako, druga opcija bila daleko prihvatljivija — bez imperativa tehničke Vlade i bez otvaranja pitanja položaja Srba“, primjećuje Radonjić.

    Naš sagovornik na kraju razgovora za Sputnjik zaključuje da je u svemu veoma zanimljiva i pozicija Građanskog pokreta URA, koji uporno ponavlja da opozicija u odnosu na pripremu izbora i učešće na njima — mora imati zajednički stav.

    „To je, čini se, minimum, koji je nužno ostvariti, jer Odbor, kao rezultat dogovora dva subjekta, bez podrške dvije trećine opozicije, a u kojem nema mjesta ni za nezavisne poslanike, definitivno ima ozbiljan problem sa legitimitetom, i kao takav, umjesto šanse, pretvorio se u ozbiljnu prijetnju da kompromituje još jedan izborni proces u Crnoj Gori“, upozorava Radonjić.

    Stavovi autora ne moraju nužno da odražavaju stavove redakcije

    Standardi zajedniceDiskusija
    Komentariši preko Facebook nalogaKomentariši preko Sputnik naloga