17:24 20 Jun 2018
Slušajte Sputnik
    Tabla na uslasku u selo Velika

    Sputnjik na licu mesta: U crnogorske katune stiže „Velika Albanija“ (foto)

    © Sputnik / Nebojša Popović
    Politika
    Preuzmite kraći link
    Nebojša Popović
    24107

    Što je Lovćen za staru Crnu Goru – to je za nas Čakor, tvrde mještani Velike i okolnih sela, vidno uznemireni i zabrinuti zbog odluke vlasti u Podgorici da pristane na naknadnu korekciju i demarkaciju granice Crne Gore sa tzv. državom Kosovo.

    U kraju koji je kroz istoriju teško stradao i u kojem su veoma svježe rane i sjećanja na zločine iz nedavnih ratova, ponovno klimanje i preispitivanje granice sa „Kosovom“ čini se da rađa novu uznemirenost i bojazan od projekta „Velike Albanije“, sa kojim stanovnici podčakorskih sela imaju podosta iskustva.

    Planina Čakor, osim što je izuzetno bogata šumom, livadama i pašnjacima, takođe bez sumnje predstavlja i najvažniju stratešku tačku na tom dijelu Balkana, čiji položaj u vojnom i geostrateškom smislu pruža ogromnu prednost i dominantan položaj nad dolinom sjevernog Lima i opštinama Plav, Rožaje, Andrijevica i Berane u Crnoj Gori, kao i opštinom Peć na Kosovu.

    Izuzetan položaj ove planine skupo su kroz istoriju plaćali mještani Velike i okolnih sela, koji su bez premca najbolji svjedoci istorije tog kraja. O tome da praktično nije bilo vojske koja u ratu svoj položaj nije utvrđivala i na Čakoru, za Sputnjik potvrđuje prof. dr. Marko Knežević, publicista i naučni radnik iz sela Novšići u podnožju Čakora, koji kaže da su „najbolji dokaz o strateškoj važnosti Čakora betonski rovovi koje su 1941. izgradili italijanski fašisti, a koje su posle naslijedili Njemci“.

    Pogled na selo Velika
    © Sputnik / Nebojša Popović
    Pogled na selo Velika

    Knežević nas je sačekao u mjestu Murino, u blizini mosta na Limu, koji je nažalost danas najpoznatiji po jednom od najtežih zločina agresije NATO-a na SR Jugoslaviju, kada je bombardovanjem tog mosta od strane NATO stradalo šest civila, od kojih troje djece.

    Upravo preko tog mosta put nastavlja ka potčakorskim selima Gornja Ržanica i Velika i dalje ka Čakoru… 

     Iako seoski, put je u prilično dobrom stanju, a do 1999. godine bio je i jedan od glavnih tranzitnih pravaca prema Kosovu i Metohiji, kojim su u prošlosti svakodnevno saobraćali autobusi.

    Bogata šumom i plodnim zemljištem, limska dolina je nekada bila prepoznata i kao turistička destinacija, dok je danas većina kuća u okolnim selima tokom većeg dijela godine prazna. Ipak, ono što najviše brine mještane jeste da bi njihova imanja, šume i katuni na obližnjem Čakoru nakon demarkacije mogla pripasti tzv. Kosovu.

    Crkva u selu Velika
    © Sputnik / Nebojša Popović
    Crkva u selu Velika

    U tom smislu dr. Knežević upozorava da su upravo i Italijani na račun Crne Gore „nekada pravili ’Veliku Albaniju‘“, i da se sada, kako kaže, „ponovo radi na stvaranju ’Velike Albanije‘, za šta je opet potreban – Čakor“.

    „Tražeći demarkaciju granične linije sa Crnom Gorom na Čakoru, albanski separatisti su u Kotlovima, na automobilskom putu Murina – Čakor – Peć, koji je od 1999. godine zatvoren za saobraćaj, bacili graničnu tablu i piramide, a u skorije vrijeme postavili tablu „Kosovo Republika“. Granična policija Crne Gore je sklonila te lažne simbole, ali pitanje granice Crne Gore među Albancima ostaje i dalje otvoreno“, kaže Knežević.

    Čije su ovce, njegova je livada

    Knežević napominje da je postojeća državna granica u mjestu Kotlovi u podnožju Čakora prema granici sa Kosovom „ne samo administrativna nego i etnička“:

    „Ona odvaja Rugovce, odnosno Albance, na jednoj, i Veličane – Srbe i Crnogorce na drugoj strani. Da bi ostvarili svoje pretenzije na čakorsku granicu pomjeranjem etničke granice, Albanci su radi nastanjivanja i korišćenja kupili i dalje kupuju pašnjake, livade i šume u Bjeluhi i sa druge strane Čakora. Jer „čije su ovce, njegova je livada“, objašnjava naš sagovornik.

    Selo Velika i okolina
    © Sputnik / Nebojša Popović
    Selo Velika i okolina

    Knežević podsjeća da su prema evidenciji Uprave za imovinu u Plavu, Albanci sa Kosova do sada kupili na Čakoru (Bjeluha, Šip, Čakorski potok, Jankovića livade i dr.) imovinu u ukupnoj površini od 640 hiljada kvadratnih metara, i da je ta imovina „sada vlasništvo 34 kupca sa Kosova“.

    On takođe skreće pažnju i da su čakorske šume ozbiljno ugrožene bespravnom sječom od strane Albanaca. „O tome govori podatak da su od 1999. godine do 2012. godine Albanci posjekli na području opštine Plav oko 50.000 kubika bruto zapremine četinara, od čega 70 odsto u ataru Velike, u vrijednosti od 560.000 evra“.

    Knežević nema dilemu da je krajnji cilj korekcije koju traži Priština pomjeranje granice na Čakor. „Glavni ciljevi demarkacije, odnosno pomjeranja granice sa Kotlova na Čakor, po meni su proširenje teritorije samoproklamovane države ’Kosovo‘. Drugo, važnost strateškog položaja Čakora, i treće ogromni resursi: šume, pašnjaci, livade, ljekovito bilje… koji se nalaze na Čakoru. I to su tri glavna cilja koja oni žele da ostvare“, tvrdi Knežević.

    Strateški značaj Čakora

    Da žitelji ovog kraja imaju naglašenu svijest o važnosti strateškog položaja Čakora, potvrđuje Miloš Paunović, podpredsjednik Odbora za zaštitu granice.

    Paunovića smo zatekli u selu Gornja Ržanica, koje se nalazi na pola puta između Murine i Velike. U razgovoru za Sputnjik on podsjeća da su upravo stanovnici Velike u prošlosti teško ispaštali zbog činjenice da žive na raskrsnici strateški važnih puteva.

    „Sve okupatorske vojske koje su prolazile Balkanom išle su preko Čakora i ostavile ’krvavi pir‘ u Velikoj. U tursko vrijeme, praktično 500 godina su turske karaule bile na Čakoru, pa zatim švapske i italijanske – to je najstrateškiji položaj u Crnoj Gori“, smatra Paunović.

    Činjenica zbog koje mještane Velike i okolnih sela podilazi jeza povodom ponovnog otvaranja pitanja demarkacije od strane Vlade, svoje uporište prema kazivanju Paunovića ima i u ne tako davnoj prošlosti, kada su 28. jula 1944. godine Albanci sa Kosmeta uz pomoć SS divizija „princ Eugen“ i „Skenderbeg“ u tom selu za samo nekoliko sati ubili 428 žena, staraca i djece…

    Najstrateškiji položaj u Crnoj Gori: Turske karaule su 500 godina bile na Čakoru, pa zatim nemačke i italijanske.
    © Sputnik / Nebojsa Popovic
    Najstrateškiji položaj u Crnoj Gori: Turske karaule su 500 godina bile na Čakoru, pa zatim nemačke i italijanske.

    On takođe kaže da je kod mještana tog sela povodom demarkacije izražen osjećaj „neizvjesnosti“ i „zabrinutosti“ jer se sve, kako kaže, „radi mimo znanja građana i Skupštine“.

    „Sve planine su nenaseljene na području Berana i Plava, a selo Velika je jedino koje je naseljeno do granice. I to je ono što iritira Veličane. Ovdje je nečiji uticaj (sa strane) veoma jak da Crnogorci popuste. Ko je taj koji popušta granicu? Granicu ne dâ niko. Ko može da ovlasti nekog da korekciju granice izvrši neka komisija za razgraničenje kad je granica utvrđena već stotinama godina, i sad neko da je mijenja metar za metar. Članom 3 Ustava Crne Gore – teritorija Crne Gore je jedinstvena i neotuđiva, i dalje nema mrdanja mimo toga“, kategoričan je Paunović.

    Zbog problema demarkacije između Crne Gore i „Kosova“ naročito su zabrinuti u opštini Berane, koja se velikom dužinom graniči sa opštinom Peć, što je nedavno potvrdio i gradonačelnik Berana Dragoslav Šćekić.

    „Neko mora, i to brzo, objasniti narodu o čemu je riječ. Ti koji su se dogovarali mogu jedan drugome poklanjati svoju imovinu, o ostalome mogu samo da sanjaju“, kazao je Šćekić, uz konstataciju da i on sam „dijeli opravdanu zabrinutost sugrađana sa područja Šekulara“, koji, kako kaže, dolaze u njegovu kancelariju da se raspituju o čemu se radi, jer od bombardovanja SRJ Šekularci su, nastavlja on, dnevno „malo-malo“ imali „vatrene okršaje sa kosmetskim Albancima koji su im harali šume, ne prezajući čak ni od ubistava drvosječa na teritoriji Crne Gore“.

    Predsjednik MZ Velika Marinko Bošković ne krije zabrinutost zbog dogovora vlade u Podgorici sa Prištinom, zbog kojeg bi granica sa tzv. Kosovom mogla biti pomjerena ka Čakoru. Proveo je ovdje čitav život, radeći u opštini Plav.

    Za Sputnjik kaže da je evidentno da preovladava „neka zbunjenost kod Veličana“. O raspoloženju ovdašnjeg stanovništva delom govori i tabla na ulazu u selo na kojoj je pored naziva mesta Velika neko dopisao „Srbija“.

    Predsjednik MZ Velika Marinko Bošković ispred crkve Sv. Kirike i Julite
    © Sputnik / Nebojsa Popovic
    Predsjednik MZ Velika Marinko Bošković ispred crkve Sv. Kirike i Julite

    Prema rečima Boškovića, izjave vlasti, „o demarkaciji „metar za metar“ stvorile su takvu konfuziju da su Veličani zbunjeni“. „To su granice između Srbije i Crne Gore. Ako predsjednik Vlade Marković kaže da je 85 odsto građana bilo protiv priznavanja Kosova, znači — to su granice Srbije“, kaže Bošković.

    On dodaje da se radi o avnojevskim granicama koje su potvrđene u Beču 2015. godine i da Veličani ostaju pri tome „da se te granice priznaju“.

    „Dio građana je zbunjen što se niko iz Vlade nije obratio da kaže da neće biti pomjeranja granica koje su ustanovljene Bečkim sporazumom. Takođe, Haradinaj je dobio izbore na račun granice. Međutim, nas interesuje jedino to što je Vujanović ’na trku‘ pokušao da potpiše neki Aneks sporazuma sa Tačijem, o čemu javnost nije znala o čemu se radi“, kaže Bošković.

    Bošković dodaje da bi bilo apsolutno nepojmljivo da se granica pomjeri ka Čakoru, napominjući da su u selu Bjeluha uz granicu nalaze imanja, pašnjaci, kuće i grobovi Veličana, i da su tamo živjeli Paunovići, Steševići, Gojkovići… Opraštajući se sa Boškovićem, pitamo se hoće li nakon ponovne demarkacije imanja tih ljudi osvanuti u tzv. državi Kosovo.

    Tagovi:
    demarkacija, Kosovo i Metohija, Crna Gora
    Standardi zajedniceDiskusija
    Komentariši preko Facebook nalogaKomentariši preko Sputnik naloga