15:06 25 April 2019
Slušajte Sputnik
    Protest ispred ambasade SAD u Podgorici

    Otkriće u Crnoj Gori posle 20 godina: NATO agresije nije bilo!

    © Foto : IN4S
    Region
    Preuzmite kraći link
    Nebojša Popović
    3178

    Vlasti u Crnoj Gori svim raspoloživim sredstvima nastoje da potisnu u zaborav agresiju NATO-a na SR Jugoslaviju ili da je prikažu u drugačijem svjetlu. U tom cilju koriste isključivo termin „intervencija“ Alijanse, ali i ignorišu, pa i cenzurišu sve one koji traže da se posle 20 godina utvrdi istina o posljedicama bačenih bombi.

    Svako pominjanje NATO-a u negativnom kontekstu je zabranjeno, dok je crnogorski premijer Duško Marković, obraćajući se građanima povodom dvije decenije od NATO agresije, izabrao da iza njega u krupnom planu prvo bude NATO zastava, pa tek onda zastava zemlje koju zvanično predstavlja.

    Osim ovakvih „suptilnih“ poruka građanima Crne Gore, tu je i činjenica da država ne samo da nije organizovala nikakvu zvaničnu manifestaciju niti odala počast žrtvama bombardovanja, već je svaki takav pokušaj doslovce zabranila u okviru institucija.

    Svijeće za pomen stradalima ispred Američke ambasade u Podgorici
    © Foto : IN4S
    Svijeće za pomen stradalima ispred Američke ambasade u Podgorici

    Slika crnogorskih vlastodržaca koji se na godišnjicu agresije diče NATO zastavama čineći mentalnu gimnastiku čak i sa najbližom istorijom, vjerovatno najbolje objašnjava kakav se duhovni atak danas odvija nad građanima Crne Gore — prve zemlje koja je postala članica NATO-a, a da ju je prethodno bombardovao taj vojni savez.

    Narod u Crnoj Gori, sa druge strane, nije zaboravio šta se tačno dogodilo prije 20 godina, a čini se da čak ni generacije rođene nakon 1999. godine, poučene dodatnim iskustvima Iraka, Libije, Avganistana i Sirije, nisu previše sklone da povjeruju da igdje u svijetu postoje humanitarne vojne „intervencije“.

    Analitičar i jedan od čelnika Pokreta Sloboda narodu Boško Vukićević naglašava da je u Crnoj Gori, i pored neprijateljskog stava režima, na više mjesta obilježena dvadesetogodišnjica NATO agresije na našu zemlju i narod.

    „Pored obilježavanja na Miholjskoj Prevlaci, u Nikšiću, u Hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, Pokret Sloboda narodu je organizovao tradicionalnu protestnu šetnju do ambasade SAD u Podgorici. Prije te šetnje odata je počast nastradalima u bombardovanju i, ujedno, podsjetio se crnogorski režim i NATO emisari da nijesu zaboravljene žrtve i razaranja naše države. Na kraju protestne šetnje, ispred američke ambasade, stotine ljudi je zapalilo svijeće za sve stradale u agresiji“, kaže Vukićević.

    Interesantno je, međutim, ističe Vukićević, da protestne šetnje građana kod Ambasade SAD u Podgorici nijesu cenzurisali samo mediji bliski crnogorskom režimu, već i najveći broj medija čija uređivačka politika nije naklonjena vlasti, a sve u strahu od reakcije Ambasade i NATO establišmenta, kojima ne žele da se zamjeraju.

    „Taj protest, kao i ostale manifestacije, prenijelo je samo nekoliko izuzetaka iz cjelokupnog crnogorskog medijskog prostora. Strah od nezamjeranja NATO moćnicima prelio se i na neke opozicione partije, koje u saopštenjima za javnost povodom godišnjice bombardovanja nijesu smjele čak ni da pomenu NATO agresiju, već su govorile o ’žrtvama iz proljeća 1999. godine‘“, tvrdi Vukićević.

    Sa duge strane, stav crnogorske vlasti po ovom pitanju je, smatra naš sagovornik, posebna i već viđena priča.

    „Ponovljeno odbijanje dozvole za polaganje vijenaca za nastradalog vojnika u kasarni u Danilovgradu, kao i nazivanje bombardovanja ’intervencijom‘, a ne ’agresijom‘, samo govore o nemjerljivom padu režima na etičkoj ljestvici koja postoji u međuljudskim odnosima. Vladajuća elita u Crnoj Gori već godinama pokazuje da su plač i neizmjerna tuga roditelja djece iz Murina, kojima uporno odbijaju da plate bilo kakvu odštetu, nešto što ih nimalo ne dotiče. Takav neljudski odnos prema nesreći sopstvenog stanovništva je nešto nezabilježeno u cjelokupnoj istoriji Crne Gore“, kategoričan je Vukićević.

    Naš sagovornik nema dilemu da su vlastima u Crnoj Gori od strane NATO establišmenta naložene smjernice za ponašanja u ovakvim situacijama, pa predviđa da se nešto slično može desiti i sa najnovijim Apelom slobodnih građana, koji zahtijevaju formiranje Nezavisne komisije za utvrđivanje posljedica NATO bombardovanja na zdravlje ljudi u Crnoj Gori.

    „NATO je 30. maja 1999. godine na poluostrvu Luštica dejstvovao sa oko 90 projektila sa osiromašenim uranijumom. Ako bi pomenuta Komisija utvrdila da su takve i slične akcije NATO-a tokom bombardovanja prouzrokovale višestruki porast kancerogenih oboljenja u Crnoj Gori, onda bi logičan korak koji bi slijedio bio podizanje tužbe pred međunarodnim institucijama protiv ove vojne organizacije. Nema nikakve sumnje da će NATO preko domaćih poslušnika iz crnogorskog režima učiniti sve kako bi spriječio takav slijed događaja“, jasan je Vukićević.

    Tagovi:
    NATO bombardovanje, Crna Gora, Region
    Standardi zajedniceDiskusija
    Komentariši preko Facebook nalogaKomentariši preko Sputnik naloga