00:26 21 Novembar 2019
Slušajte Sputnik

    Da vaskrsnemo Principa njegovim riječima koje je prećutao (video, foto)

    Prava Crna Gora
    Region
    Preuzmite kraći link
    11806
    Pratite nas

    Predsjednik Prave Crne Gore Marko Milačić posjetio je rodnu kuću Gavrila Principa u mjestu Obljaj kod Bosanskog Grahova.

    Kako se navodi u saopštenju, Milačić se prilikom posjete sreo sa Principovim potomkom, koji se takođe zove Gavrilo, pjesnikom i čovjekom koji čuva rodnu kuću svog slavnog pretka, a kome je Milačić poklonio crnogorsku trobojku, koja će ostati u Principovoj rodnoj kući.

    Milačić je u video obraćanju poslao sledeću poruku:

    „Još od djetinjstva sam želio da dođem u Obljaj, selo kod Bosanskog Grahova, pred kuću Gavrila Principa, da poljubim njegovu slobodu. Želio sam da mu kažem nešto lično, nešto što on ne može čuti, da je svojim pucnjem i svojom smrću rodio pokoljenje prkosa, da raste i stari sa nama, našim venama i našom slobodom. Želio sam da mu kažem da živimo njegov put.

    Rođen kao sin svog Petra i svoje Marije, u porodici koja se, sa tada prezimenom Jovićević, u 18. vijeku u Obljaj doselila iz Crne Gore, iz Dodoša, u porodici koja je rasla umiranjem, sahranivši šestoro braće i sestara, prteći teret gladi i siromaštva, bolešljivi i neprihvaćeni mladić Gavrilo pokorio je okupatore.

    Mladić Mlade Bosne, jedine Bosne, oslobođen sebe, u Vidovdanu dvadesetog vijeka, pucao je i u Principa i Ferdinanda, za spas svoje duše. Utamničeni Gavrilo, kom je hrana dostavljana u zatvoru Terezin tek svakog petog dana, mučen u buretu punom eksera, koje su zatvorski čuvari sa Gavrilom u njemu kotrljali niz strmine, pokušavajući da ga prije smrti kazne i slome, krvareći, maštao je kako voli svoju Jelenu, u zemlji koja mu ništa nije pružila, a kojoj je on dao sve.

    Kao čovjek i kao prvi među jednakima u našoj slobodarskoj Pravoj Crnoj Gori ponosan sam na Gavrilov princip, na pravu Crnu Goru u njegovoj krvi i na njegov pucanj. Ponosan sam na to što je ostao svoj do kraja, jak za nas, da ga rađamo u sebi Vidovdanom 21. vijeka.

    Prava Crna Gora
    Marko Milačić u kući Gavrila Principa sa njegovim potomkom, koji nosi isto ime

    Da ga vaskrsavamo njegovim riječima koje je prećutao, a koje je, kopajući noktima na zidu terezinskog zatvora, ispisao pjesmom slobode, ostavljajući nam da biramo da li ćemo živjeti samrtni život ćutanja, da li ćemo biti sužnji i robovi ili ćemo biti slobodni.“

    Milačić se upisao u knjigu utisaka sledećim riječima: „Hvala ti, Gavrilo Jovićeviću, Principu, veliki i pravi Čovječe, u ime iskonske, slobodne i prave Crne Gore. Dolazi vrijeme kada će ti se i zvanična Crna Gora odužiti onako kako priliči njenom sinu, koji ju je, a da ona toga danas i nije svjesna, ovjenčao oreolom istine i slobode“.

    Za one koji ne znaju, Principi su se najprije prezivali Jovićevići, porijeklom iz Crne Gore, sa Rijeke Crnojevića, iz sela Dodoši. Došli su u selo Polača (Dalmacija), na tromeđi Mletačke republike, Otomanskog carstva, i Austrougarske monarhije. Bili su pomoćna turska vojska. Takozvani matrolozi.

    Prava Crna Gora
    Milačić se upisao u knjigu utisaka

    U zasjedama, takozvanim čekama, dočekivali su upade Mletaka i Austrougara na njihovu teritoriju. Tako su dobili prezime Čeko. Todor Jovićević Čeko je bio hrabar, neustrašiv i prijek čovjek. U vrijeme nekih primirja, jahao je u Knin na konju u crnogorskoj narodnoj nošnji, na koju je bio ponosan.

    Često se znao nakititi rujnim vinom, pa je tukao i Austrougare i Turke i Srbe. Po tom njegovom ponašanju, zbog te nošnje i konja, Italijani su ga zvali Prinčipe, Prinčipe, a Austrougari — Princ od Bosne. Tako je Todor taj nadimak uzeo za zvanično prezime — Princip. Todor je bio prađed Gavrila Principa.

    Standardi zajedniceDiskusija
    Komentariši preko Facebook nalogaKomentariši preko Sputnik naloga