17:01 04 Avgust 2020
Slušajte Sputnik
    Region
    Preuzmite kraći link
    Odbrana srpskih svetinja u Crnoj Gori (775)
    0 780
    Pratite nas

    Predsednik Prave Crne Gore Marko Milačić uputio je Vaskšnju čestitku.

    Milačićevu čestitku prenosimo u celini.

    Crna Gora dočekala je jedan od najtužnijih Vaskrsa u svojoj istoriji.

    I u najtežim istorisjkim vremenima, vremenima pohara naših crkava, mi Crnogorci - istorijski Srbi mogli smo na Vaskrsu biti makar pored ostataka i kamena svetinja koje su nam Turci palili, da se tu prekrstimo i zahvalimo na hljebu i slobodi.

    Da zahvalimo Bogu, što ostaje gore, iznad mržnje, iznad tlačitelja i potlačenih, iznad osvajača i osvajanih, on ostaje za nas, da bude nedodirljiva istina da svaki ranjenik odmori u krilu božije pravde. U svom Hramu.

    Danas se nismo mogli pričestiti, zabranili su nam, da se od vjere ne zarazimo još više, pa da najvećom slobodom odgovorimo njima, goničima Isusa, koga žele da zatvore u karantin. Nisu zatvorili svoje prodavnice ovozemaljskog, tamo im ne smeta gužva za ovozemaljski hljeb, od čijeg novca upravo oni, goniči Hrista, gone Hristov hljeb, ali su zatvorilili Hramove, da ne iskrimo iz njih.

    A prije nego što su zatvorili crkve, nas su zatvorili u kuće, da nas oni, tako zabrinuti za naše zdravlje sačuvaju od nas, a zatim su zatvorili našeg Mitropolita.

    Pod plaštom pandemije oni ogrnuti odmazdom, ti iskušenici đavola, hoće da se osvete za naše litije i svu vjeru koju smo litijama probudli čak i za njih, da sada opravdaju one, zorom prošlog decembra, podignute ruke kojima su izdali i buduće sebe. Mi se ne otimamo od stranog i tuđeg zla, nas grizu naši.

    Dok gaze zavjete i lome krstove svojih predaka, zar se i oni nekada ne pomole, zar stvarno ne žele Boga? A ko će im, kada odu, opraštiti sve što su nama radili?

    Šta će ponijeti na takav put, DPS nevjernici, koliko će vrijedjeti njihovo kada budu prošli, u kom koferu će ga spakovati da ga odnesu tamo gdje putujemo ogoljeni i gdje više ništa ne mogu kupiti.

    Da li misle da mogu opstati sami bez Boga, bez molitve na putu umiranja i života za budući život, zbog kojeg zatvorenih očiju izgovaramo molitve, dok nad nama bdimo budući Mi.

    Zbog budućeg života nas i naših, djece koja ostaju posle nas, zbog Čovjeka budućnosti, ne dajemo se nevjeri koja je spopala moderni svijet. Ne dajemo se svijetu bez duše, u kom svi traže sve, a ne nalaze ništa. Nema u brlogu moći, nadmoći i novca, u njihovim kovanicama zablude kojima vjeruju, ni nas ni njih. To, u čemu žive oni koji nas Pravoslavne gone, nije stroj moći već nemoći što sebe traže u beznačajnostima prolaznog, dok pored njih prolazi nebo.

    Sputnjiku ustupila Prava Crna Gora
    Da li misle da mogu opstati sami bez Boga, bez molitve na putu umiranja i života za budući život, zbog kojeg zatvorenih očiju izgovaramo molitve, dok nad nama bdimo budući Mi.

    Oni izobličavaju zemlju da sve liči na njih, nemoćni moćnici, da bude deformisano i prirodi tuđe, utiru silu u zemlju koja nije njihova, a ako se samo malo odalje od svojih dvora, sve je opet isto, živo i netaknuto, i sve je opet Bog. Ne shvataju da je za borbu, da bi pobijedili, potreban mir.

    Zlu ništa nije toliko mrsko kao Isus, da se razgoropadi nad njim, da ga proždire jer je Spasen. Zlu ništa nije dovoljno, kao što nije bila dovoljna ni njegova smrt na krstu, kopljem su mu umrlom probadali rebra da provjere da li je zaista mrtav, da ga mrtvog još jednom izmuče. Takvo je i ovo današnje, naše zlo.

    Gladno i žedno umiranja, u vlasti nad samim sobom odzvanja u dnu svoje prazne boce, obučeno u demokratiju novog svijeta, jer se, kako je to divno rekao Dostojevski: Na crvenom najslabije opaža krv.

    Nad takvim zlom ostao je razapet Isus, ali zlo zaboravlja da su pored Isusovog srednjeg, na Golgoti bila još dva krsta, na kojima su bili razapeti razbojnici.  Ona dvojica koja su krala, koja su otimala tuđe, razapeta su uz Hrista. Na takvom, razbojničkom krstu, na kraju završavaju svi razbojnici. A prije toga ostanu usamljeni, ako se ne pokaju, jer od onog koji napusti Boga bespomoćniji je samo onaj kog napusti Bog.

    I uzalud će se tražiti onako uglađeni, u najskupljim odijelima, kupljenim od našeg novca, nalickani za svijet, dok se ogledaju u svojim zlatnim ogledalima. U odrazu, sa druge strane vidjeće pobjedonosnog Isusa Hrista, jer u odrazu ogledala vidimo samo ono što nam nedostaje. U odrazu će nalaziti samo svoj, razbojnički krst. Krst svoj života.

    Zato, Pravoslavni, budimo najradosniji danas, na dan Hristovog vaskrsnuća. Njegovim Vaskrsenjem pobjeđen je svijet, svi prošli i budući Rimljani i Judeji, uzalud hapse i sude Pilati i Irodi kada je i njima, Vaskrenjem Isusa, odavno presuđeno. Uzalud gone domaći i drugi goniči, bićemo samo jači, bićemo samo slobodniji, bićemo samo odlučniji u ovoj vječnoj borbi protiv zla.

    Izdržimo danas bez pričešća u našim Hramovima, da bismo čim uskoro prođe ova muka ispunili naše Hramove, svaki njihov kutak, ispunili naše ulice, naše trgove, naše mostove, cijelu našu Crnu Goru. Izdržimo još malo u svojim kućama da bismo čim uskoro prođe ova muka izašli iz njih pa I spavali na ulicama pod nebom Boga, sve dok im ne vratimo, jednom za svagda, za ovaj pokušaj poniženja Boga koga niko nikada nije uspio da ponizi. To dugujemo našim precima, našim potomcima i vaskrsloj pravdi i istini.

    Budimo najradnosniji danas, u miru sa svojim porodicama, u ljubavi sa Bogom, jer Bog tješi uznemirene, a uznemirava utješene i neka se, zbog Vaskrsa, za Vaskrs, na Vaskrs prolama glavama zla nepobjedivo, nesalomljivo Isusovo svjedočanstvo: Hristos vaskrese, vaistinu vaskrese.
    Tema:
    Odbrana srpskih svetinja u Crnoj Gori (775)
    Tagovi:
    Vaskrs, Marko Milačić
    Standardi zajedniceDiskusija
    Komentariši preko Sputnik nalogaKomentariši preko Facebook naloga