03:41 24 Oktobar 2020
Slušajte Sputnik
    Region
    Preuzmite kraći link
    0 381
    Pratite nas

    Na poziv iz Vlade smo se odazvali, iako je termin za razgovore bio višestruko neprimjeren. Vjerni dijaloškom i ljubavnom biću Crkve, uzimajući u obzir i najmanju mogućnost da do nekog dogovora ipak dođe, pošli smo na razgovore. Nadali smo se da nas čeka barem nastavak onoga što smo obustavili u martu. Na našu veliku žalost, grdno smo se prevarili.

    Tako piše u saopštenju Mitropolije crnogorsko-primorske, koje je izdala povodom neuspelog sastanka sa crnogorskim vlastima o spornom Zakonu o slobodi veroispovesti. 

    Kao da nikada ništa nijesmo pričali o suštini naših primjedbi na šest problematičnih članova Zakona, dočakao nas je predlog da se od famozna tri člana (62 – 64) mijenjaju samo dva!? Iako je svakome jasno da je taj sinopsis tri antiustavna člana neodvojiv, i da zadržavanje bar jednog u izvornom obliku obesmišljava bilo kakvu promjenu druga dva.

    To smo iscrpno obrazložili vladinim ekspertima u obje faze razgovora i sva stručna javnost zna o čemu se tu radi. Ni na nivou principa, a ni na nivou praktične upotrebe ovakvog zakona u sudskoj praksi, Crkvi nije prihvatljivo da ostanu formulacije zapisane u odredbama člana 62. Samo neko krajnje neupućen u temu, a ljudi iz Vlade to nijesu, mogao bi da kaže ili pita „Zar Vam je malo što smo promijenili ova druga dva člana?”

     

    Delegacija SPC na sastanku u Vili Gorica sa premijerom Duškom Markovićem
    Delegacija SPC na sastanku u Vili „Gorica” sa premijerom Duškom Markovićem

     

    Propisivanje „državne svojine” nad objektima koji su zakonski upisani na „treće lice” (u ovom slučaju Crkvu), tek tako, zakonskim ukazom – jeste šamar crnogorskom zakonodavstvu, ali i samoj Crkvi – koji nas je i izveo na ulice, i koji ne možemo previdjeti zbog namjere Vlade da nam polovično usliši ostale primjedbe. I to nije nikakva „naknadna pamet” ili još manje inat – nego naša primjedba zapisana na amandmanu dostavljenom Skupštini, još u decembru prošle godine!

    Suština je sljedeća: crkvenu imovinu nećemo otimati onako brutalno kako smo najprije izglasali u skupštini, ali ostajemo pri osnovnoj namjeri da je otmemo. Crkva sada ima veću komociju na sudovima, ali će sudovi i dalje suditi po zakonu koji tvrdi da je nekada bilo – nešto što nikad nije bilo!

    Ali, to bi sve, možda, mogao biti predmet daljih pregovora i razgovora sa nekim dobronamjenim partnerima, da nas nije dočekao zahtjev u formi ultimatuma „Ove naše korekcije, na koje smo pristali – dobićete ako se registrujete!!” Baš tako su nastupili iz ekspertskog tima Vlade, na početku sastanka 20. jula.

    Prva, od četiri tačke našeg „Predloga o izmjenama i dopunama Zakona” odnosi se na izmjenu člana 24. Taj član propisuje registraciju, bezmalo kao obavezu za crkve i vjerske zajednice – dok mi u predlogu nudimo evidentiranje kao jednako priznatu i prepoznatu pravnu tekovinu civilizovanog svijeta. S obzirom da je motiv naših sastanaka upravo bio razmatranje prostora za promjenu zakonskog teksta, a nikako za bezuslovnu primjenu zakonskih odredbi – to smo doživjeli kao narušavanje samog duha našeg sastajanja i pregovora.

    pregovori Vlade i Mitropolije o spornom zakonu
    © Foto : Mitropolija crnogorsko-primorska

    Sadržajno gledano, ni ovaj Zakon, ovakav kakav je – ne predviđa obavezu ničijeg registrovanja, niti je pojam obavezne registracije bio poznat Crkvi u ranijim rješenjima crnogorskog zakonodavstva, iako premijer pogrešno tvrdi da je to bila obaveza po prethodnom zakonu u kojem uopšte nije ni postojao pojam registracije. Da je postojala obaveza prijave već postojećih vjerskih zajednica, ne bi se valjda čekalo sve do 2010. godine da se tako nešto zatraži od Mitropolije i eparhija SPC, Rimokatoličke Crkve i Islamske zajednice.

    Naprotiv, mogućnost (a nikako obaveza) registracije jeste civilizovan institut pravne i demokratske države, a ovakvo uslovljavanje obaveznom registracijom, jeste samo i jedino, potvrda nama hrišćanima – sveštenstvu i vjernom narodu, da je ova vlast nepokolebljiva u progonu Crkve i nastojanju da od nje načini neku državnu instituciju. A to doživljavamo kao atak na sekularno ustrojstvo zemlje, zapisano u njenom najvišem pravnom aktu.

    Narodski rečeno i da svakom bude jasno: država hoće da nas upiše i tretira kao jučerašnje, iako smo davnašnji. A tako jučerašnji nemamo rašta dokazivati da smo mi oni koji su vjekovima gradili i održavali crkvenu imovinu u Crnoj Gori.

    Naravno – sve se to dokazuje na sudu, ali zašto nam ova vlast, pred državnim sudovima i šalterima, prekraja krštenicu? Vodi li to objektivnom i pravednom suđenju ili prevari?

    Susret Amfilohija i Duška Markovića
    Susret Amfilohija i Duška Markovića

    Primjenom sada važeće odredbe člana 24. i dovođenjem Crkve u situaciju da „pravno postoji” od dana registracije, odnosno da ona nema pravni kontinuitet sa prethodnim vremenom, dovodi se u nesigurnost i ona crkvena imovina nastala poslije 1918.g. Na taj način ta bi imovina predstavljala tzv „ničije stvari” i po tom osnovu mogla bi da pređe u državnu svojinu, naročito pred nekim neobjektivnim sudom.

    Registracija se zahtijeva samo od Mitropolije i ostalih eparhija SPC u Crnoj Gori, dok će sve ostale postojeće Crkve i vjerske zajednice (Nadbiskupija barska, Biskupija kotorska, Mešihat Islamske zajednica, Jevrejska zajednica, kao i dvadesetak drugih) biti upisane u evidenciju već postojećih vjerskih zajednica, a ne u registar. Mitropolija i sve ostale eparhije traže samo ono što pripada i drugima – da budu upisane kao već postojeće u evidenciju, a ne u registar, kao da se iznova pravno rađaju.

    Zalažući se za jednakopravnost svih građana ove zemlje i podržavajući građanski karakter crnogorskog društva i miran suživot svih njenih građana, Mitropolija i ostale eparhije Srpske Pravoslavne Crkve, budući vjerske ustanove koje okupljaju ubjedljivo najveći broj vjernika Crne Gore, ne žele ništa više prava nego što ih imaju ostale Crkve i vjerske zajednice. Ovakvim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti to nije i ne može biti obezbjeđeno. Pravoslavna Crkva i njeni vjernici će biti grubo diskriminisani.

    Takođe, netačne su tvrdnje premijera da je naša Crkva izbjegavala svoje obaveze prijavljivanja boravka jednog broja sveštenika, monaha i monahinja koji nisu državljani Crne Gore, kao i poreskih obaveza. Istina je, naime, da su upravo državni organi nezakonito uskraćivali boravak sveštenstvu i monaštvu, što je bezbroj puta dokazano pred sudovima ove zemlje. Što se poreza tiče, treba znati da je Crkva uplatila ogromne sume poreza svih ovih godina (poreza na nepokretnosti, poreza na promet nepokretnosti, PDV-a, carina…), kao i PIO i zdravstvenih doprinosa. To što postoje određeni dugovi za lične doprinose nije samo problem Crkve već mnogih, pa i državnih, ustanova pri kojima radi veći broj ljudi.

     

    Duško Marković
    © Foto : Vlada Crne Gore/Bojana Ćupić
    Predsednik Vlade Crne Gore Duško Marković

     

    Odnos prema pravnom poretku ove države, koji je danas problematizovao i potpredsjednik Vlade, Srpska Pravoslavna Crkva je pokazala još u prvim danima nakon referenduma održanog 21. maja 2006. godine, kada je, podsjećamo, Sveti arhijerejski Sabor SPC, već 26. maja donio odluku da, upravo povodom obnove državnosti, potvrdi da Pravoslavnu Crkvu u Crnoj Gori sačinjavaju eparhije Srpske Pravoslavne Crkve koje djeluju u Crnoj Gori, a da njihovi arhijereji sačinjavaju Episkopski savjet. Ta odluka je već 1. decembra 2006. godine, od strane tih arhijereja, predata na ruke tadašnjem predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću.

    Iz svega navedenog, zaključujemo, da su jučerašnje premijerovo i današnje potpredsjednikovo nabrajanje „brojnih ustupaka” i „krajnjih linija kompromisa” samo jedan velemajstorski marketinški trik, na koji – bar mi u Crkvi – ne možemo da nasjednemo. Jer sve ovo pobrojano svjedoči o politici monologa kod vladajuće partije; o dijalogu koji se, na jedvite jade, vrši pod raznovrsnim pritiscima, a ne od srca i ne iskreno; i onda o – samim tim – neupotrebljivim i polovičnim rješenjima, na koja, najstarija institucija ovog društva ne može pristati, jer je postojala i u vrijeme znavenijih zakonodavaca od ovih današnjih, pa nije pristajala da poništi samu sebe.

    Ukupno uzevši, u svim ovim pregovorima, Vlada ne samo da nije dala dodatne garancije za sigurnost pravnog položaja Crkve, već je svojim djelovanjem i nevještim prikazivanjem činjenica, samo pojačala utisak sveštenstva i naroda da joj se ništa ne može vjerovati.

    Tagovi:
    zakon o slobodi veroispovesti, Srpska pravoslavna crkva, SPC, vlada, sastanak, Crna Gora, Mitropolija crnogorsko-primorska
    Standardi zajedniceDiskusija
    Komentariši preko Sputnik nalogaKomentariši preko Facebook naloga