Međutim, u svim tim dešavanjima učestvuju živi ljudi, a ne tenkovi i mašinerija — ljudi koji su svojevremeno imali sopstvena maštarenja i ambicije. Te maštarije su sve napuštene zbog jedne stvari — zajedničke želje celokupnog naroda da se obezbedi život u miru u svojoj otadžbini.
Dvadesetšestogodišnji vojnik Hamza Ismail iz provincije Hama ispričao je za Sputnjik svoju životnu priču, kao i da je poslednji put svoju porodicu video pre tri godine.
Sve ovo vreme on živi u „novoj porodici“, koju čini 10 obučenih boraca sirijske vojske, deleći sa njima ciljeve i zadatke kako bi se zemlja oslobodila od terorista.
„Čim sam završio studije pridružio sam se vojsci. Maštao sam da postanem magistar, a zatim da upišem doktorat. Međutim, moj narod mi je važniji nego bilo šta drugo. Situacija u zemlji primorala me je da preispitam svoje prioritete u životu“, ispričao je Hamza.
Hamza u doglednoj budućnosti sebe vidi kao muža i oca mnogočlane porodice, zaposlenog u nekoj privatnoj banci u Siriji.
On kaže da je siguran da će uspeti da upiše doktorat, ma šta se dogodilo, međutim, kako kaže, to će morati da sačeka završetak rata.
Svi komentari
Prikaži nove komentare (0)
kao odgovor na(Prikaži komentarSakrij komentar)